”Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo” (2. Kor 9, 7-8)
Crkvi, kao zajednici vjernika u jednoj župi, za vršenje njezine službe potrebna su i neka materijalna sredstva.
Za svete skupove potreban je crkveni prostor. Ako već postoji, njegovo održavanje iziskuje mnogo brige i troškova. Ako treba graditi novi, izdaci su veoma veliki. Za sveto bogoslužje potrebno je misno ruho, sveto posuđe, svijeće, električna struja, plin, darovi za sv. Misu, namještaj, prikladni glazbeni instrumenti i osoblje koje je posve u službi Crkve treba imati barem najnužnije uzdržavanje.
No, izvan župne zajednice, na širem planu cijele Biskupije, ima još i većih potreba. Na primjer, u Zagrebu postoji Dječačko sjemenište kao daljnja priprema za svećenička zvanja i Bogoslovno sjemenište gdje se tijekom šest godina bogoslovi pripremaju za svećenički red. Uzdržavanje ovih ustanova mnogo traži (održavanje zgrada, odgojitelja, učenika i studenata).
Zatim slijede potrebe uprave naše Biskupije tj. Biskupijskog Ordinarijata. Dužnost nam je također uzdržavati nemoćne svećenike. Ne smijemo zaboraviti niti katoličke misije i potrebe mnogih siromašnih koji kucaju svakodnevno na naša vrata i koje pomažemo preko Caritasa.
Odakle podmiriti sve te izdatke za župne potrebe i za centralne ustanove koje sam spomenuo?
Svaki može reći ovako: Jest,i ja sam član Crkve. Ja koristim velika duhovna dobra, primio sam krštenje, vjersku pouku, imam mogućnost ispovijedi, imam sv. Misu, sv. Pričest, naviješta mi se riječ Božja, posvećuje se moja duša, primam utjehu i snagu u svojoj vjeri, znam zašto sam na svijetu i znam da ću se po toj vjeri spasiti i jednom postići vječno blaženstvo. To je za mene najveće dobro u životu. Roditelji će reći: To je i najveće dobro naše djece. Stoga osjećam potrebu i odgovornu dužnost da Crkvi pomognem da može stalno tu svetu zadaću izvršavati. Pa i sveti ponos ne dopušta nam da zanemarimo naše crkve i ostavimo ih zapuštenima. Kada o svemu na taj način razmišljamo onda ispravno razumijemo i petu crkvenu zapovijed: Doprinosi za crkvene potrebe! Pritom shvaćam da se to tiče svakog vjernika i da je vrlo neodgovorno reći: O meni stvar ne ovisi!
Kako i gdje treba u tu svrhu darovati?
Svaka obitelj u Biskupiji treba nastupiti sa svojim doprinosom. To je tzv. OBITELJSKI DAR. Taj obiteljski dar može se predati u crkvi poslije mise ili u župnom uredu ili uplatiti na žiro račun župe ili kod blagoslova kuća, ali neka se označi od koga je i koliko. Za tu namjenu tiskana je i svakoj obitelji u župi podijeljena knjižica u koju se upisuje iznos pa Vas molimo da ju ponesete sa sobom kako bismo Vam upisali Vaš doprinos. Dakako, uvijek u Crkvi vrijedi pravilo da su siromašni oslobođeni davanja, ako to doista ne mogu. I one vjernike koji se vjernicima smatraju, a u crkvu zbog nečega ne dolaze, ili ne često, molimo da uvaže materijalne potrebe Crkve pa da i njihova obitelj velikodušno daruje svoj OBITELJSKI DAR! Bez sumnje, ovo je dobro djelo i kad se daruje s dobrom nakanom, Bog će to blagosloviti. Kakvom mjerom mjerite i vama će se mjeriti vašu velikodušnost. Bez našeg sudjelovanja teško se može bilo što ostvariti u životu župe, a osobito će biti teško izgraditi crkvu, a taj zadatak je pred svima nama.
