U petak 22.01.2016. godine u našem bogoslužnom prostoru, održana je sveta misa u ekumenskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana koja se održava u našoj biskupiji od 18. do 25. siječnja pod geslom „Pozvani naviještati silna djela Gospodnja“ (usp. 1 Pt 2,9).
Svečano misno slavlje predvodio je povjerenik za ekumenizam i dijalog Sisačke biskupije vlč. Branimir Motočić.
U svojoj propovjedi rekao je: “Po krštenju svi smo pritijelovljeni Kristu i njegova milost je postala početak našeg duhovnog života…Po tom krštenju povezani smo sa Kristom ali i sa svakom drugom osobom koja je krštena. Kako Sv. Pavao kaže jedno smo tijelo Kristovo. Isto tako na žalost ona Isusova haljina koja je bila satkana u jednom komadu, a za koju su vojnici bacili kocku, u povijesti je rastrgana. Rastrgale su je nevjere, povijesni i kulturni uzroci. Danas se mnogi diče kršćanskim imenom, neki u punini kao što je to Katolička Crkva, a neki u daleko manjoj mjeri, ipak sve nas povezuje sveti sakrament krštenja. Ovdje u Petrinji djeluju tri kršćanske zajednice: Katolička Crkva, Srpska pravoslavna Crkva i Baptistička zajednica. Što god mislili jedni o drugima moramo znati da nas povezuje Sveto krštenje i upravo zbog toga se večeras nalazimo da molimo za ponovno jedinstvo vjere. Da sve ono što se razišlo tokom povijesti da se ponovo sastavi, ljudskim naporom, ljudskim zauzimanjem, Božjom milošću i Božjim blagoslovom. Kako je put do raskola i raskida bio težak tako će i put do ponovnog zajedništva biti mučan i težak.
U nastavku vlč. Branimir pozvao je vjernike da u svoje ruke kao najmoćnije oružje uzmu molitvu za jedinstvo kršćana, kako je to i blaženi Alojzije Stepinac znao reći: “najmoćnije oružje jednog vjernika je molitva”. Po molitvi mnoge su se stvari promijenile, mnoge su se milosti dogodile, mnoga su se čudesa dogodila, pa se nadamo i tome velikom čudu kojeg očekujemo, ponovno zajedništvo.
Znamo da su se kroz povijest događali mnogi sukobi radi podjele kršćana, gdje su jedni drugima nanosili teške boli, rane i zla. Od toga ne treba bježati, ali isto tako znamo da nosimo u sebi snagu oproštenja, snagu novoga života. Za nas kršćane oproštenje ne znači zaborav već stvaranje nove stvarnosti. Kada nama Bog oprašta grijehe u našem srcu se stvara nešto novo, kada mi opraštamo jedni drugima, ožiljak ostaje, ali se ide prema novoj stvarnosti. Stoga braćo i sestre molimo se čistoga srca Bogu da ponovno ujedini sve koji se diče njegovim imenom. Neka to bude na naše osobno zbližavanje u vjeri, na prepoznavanje vjere svakoga dobroga čovjeka i na veću slavu Božju. Amen.
Na kraju svete mise naš župnik Josip Karas se zahvalio vlč. Branimiru, đakonu i svim svećenicima koji su bili u koncelebraciji.
