Na Veliku subotu su vjernici od 8.00 sati ujutro dolazili pokloniti se i pomoliti na Isusov grob kod kojeg su ove godine dežurali ministranti te članovi DVD-a Petrinja i Mošćenice.
U 17.00 sati vjernici su se u velikom broju sakupili kod kapele svetog Jakova u Mošćenici, a u 17.30 sati na Slatini koji su donijeli hranu na blagoslov.
U noći sa subote na nedjelju kršćani bdiju. Vazmeno bdijenje je počelo u 20.00 sati.
Vjernici su se prvo okupili ispred crkve gdje je gorio oganj koji je župnik Josip Karas blagoslovio, a potom se na tom ognju zapalila Uskrsna svijeća, simbol Krista koji je svijetlo svijeta. Povorka je potom ušla u crkvu gdje je uslijedio hvalospjev Uskrsnoj svijeći koji je otpjevao naš trajni đakon Vjekoslav Uvalić.
Zatim je uslijedla služba riječi. Uslijedilo je više čitanja nakon kojih se pjevao otpjevni psalam a potom je župnik predvodio Molitvu.
Poslije molitve je župnik zapjevao Slava bogu na visini te je u znak slavlja uskrsnuća Isusova uslijedila zvonjava zvona koja nisu zvonila od večeri Velikog četvrtka.
Vlč. Josip Karas je u propovjedi rekao: “večeras, noćas slavimo pobjedu radosti , slavimo pobjedu ove uskrsle svijeće nad tamom našega života, nad tamom ovoga svijeta, tamom muke, trpljenja i boli. Slušali smo svečani vazmeni hvalospjev koji je govorio riječi: “o neshvatljive li ljubavi očeve, da roba otkupiš sina si predao.” Ove riječi nam govore o tome koliko je Bogu stalo do svakog od nas. Pao je prvi čovjek Adam, okrenuo Bogu leđa, nije ga htio slušati i tu je izvor svakog grijeha kroz povijest. Čovjek je mislio da može bez Boga i krenuo nekim svojim putem kako smo slušali ovih dana “svatko je krenuo svojim putem.” Tako često u našim životima, u našim obiteljima događa se upravo to da je svatko krenuo svojim putem, a onda se dođe u situaciju izgubljenoga sina, padne se na dno, nastupi glad, nema radosti, nema mira u čovjeku tako je to svaki puta kada sagriješimo tada smo i mi nisko pali, u tami smo, u žalosti, beznađu, ne znamo ni sami kuda i kako. Tada se događa neshvatljiva ljubav Božja koja progovara našoj savjesti, kaže mi: vrati se, promijeni svoj život, dođi k meni koji sam izvor smisla, radosti i sreće, kako je mi ljudi znamo tako zvati, a sreća je zapravo život s Bogom, to je sreća koja ne izlazi iz nekih površnih razloga, nego radost koja proizlazi iz onoga temeljnoga opredjeljenja u meni, koja mi govori: ti vrijediš, tebe je Bog htio, On je temelj tvoga života, radosti, svijetlo koje obasjava put kako ne bi bio u mraku i propasti, toplina koja te grije da ti nije hladno. Zato u ovoj noći kažemo dalje u vazmenom hvalospjevu: “u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.” Uskrsnuće od mrtvih je temelj naše vjere. To je odgovor na pitanje, zašto smo mi kršćani ljudi nade i radosti, čak i onda kada nosimo križ, kada smo bolesni, kada umiremo. Mi znamo da nećemo zauvijek propasti. Mi znamo da je Isus Krist naš Bog. Znamo da je On prvi uskrsnuo i da mi idemo za njim. Zato se radujemo ove noći. Želim reći kako se i ja radujem kao vaš župnik jer vas vidim ovdje toliko, pa i danas poslijepodne na blagoslovu hrane i sada ove noći, ovdje, zajedno sa svima vama, pjevačima, tolikim ministrantima, vatrogascima iz Petrinje i Mošćenice, a i sa onima koji su sada kod kuće, u boli, beznađu, a znam da ih ima mnogo. Zato bih volio da im vi donesete radost Uskrsa. Nećete im donesti nešto materijalno, nešto što ovaj svijet očekuje. Donesite im sebe, svoju toplu riječ, budite svjetlo, ljubav, dobrota, toplina koja će ih ponovo zagrliti i reći ono što mi slušamo u svojoj savjesti, što nama Bog govori: vrijediš, digni se i kreni dalje. To nastojite biti jedni drugima, takav Uskrs želim i sebi i vama, neka nas ta neshvatljiva ljubav Očeva, ljubav Božja uvijek nosi, uvijek iznova diže i vodi kroz naš život, Amen.
Na kraju župnik je čestitao svima Uskrs te posebno zahvalio trajnom đakonu Vjekoslavu Uvaliću, koji je pripremao ministrante, na lijepom pjevanju, na posluživanju. Zahvalio se i ministrantima, svima koji su uređivali prostor, koji su izrađivali Božji Grob, stalak za uskrsnu svijeću, ambon, zboru, vatrogascima Petrinje i Mošćenice te svima drugima koji su na bilo koji način pomagali.
