Nakon popodnevnog čuvanja Isusovog groba i blagoslova hrane, počeli su obredi Velike subote. Čin bdijenja slavili smo u večernjim satima, kako bi se mogla uskrsna svijeća s trostrukim usklikom “Svjetlo Kristovo” unijeti u crkvu u trenutku kada je u crkvi potpuni mrak. Taj simbol plamena Uskrsne svijeće je rasvijetljene mračnih sila i unošenje svjetla u današnji svijet. Također, to svjetlo nam simbolizira uskrslog Krista koji je za nas bio mučen, pokopan i za nas je uskrsnuo.
Dok su u crkvi bila ugašena svjetla, naš župnik Damir Ceković u pratnji trajnog đakona Vjekoslava Uvalića, pred crkvom je blagoslovio oganj te zatim zapalio uskršnju svijeću. U blagoslovnoj molitvi župnik govori da je Bog po svome Sinu dao vjernima oganj svoga sjaja. Kao što fizičko svjetlo grije i sjaji, tako nas uskrsli Krist grije i obasjava.
U uskrsnu svijeću župnik je zatim ucrtao križ te prvo i posljednje slovo grčke abecede izgovarajući: “Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.” Slijedila je procesija župnika i ministranata kroz još tamnu crkvu.
Na ulazu, u sredini i kod oltara, đakon pokazuje svijeću sudionicima slavlja i klikće: “Svjetlo Kristovo!” Ovo je tzv. epegzegetski genitiv: svjetlo koje je sam Krist Gospodin. Zajednica odgovara “Bogu hvala” u zahvalnom obnavljanju životnog pristajanja uz Krista koji je svjetlo. Tada i vjernici pale svoje svijeće sa uskršnje svijeće.
Tada je postavljena Uskršnja Svijeća ispred oltara, a đakon je zapjevao Vazmeni Hvalospjev – Exsultet.
U Službi riječi čitana su čitanja SZ tako da se dobije pregled povijesti spasenja, a prije čitanja iz NZ, župnik je zapjevao ”Slavu”. Tada su ponovno zazvonila zvona koja su umuknula kroz Sveto trodnevlje.
Zatim su se pjevale Litanije svih svetih. U svecima slavi Crkva Kristovo pashalno otajstvo, jer su oni svetački živjeli i umrli osnaženi krstom i euharistijom. Župnik je tada blagoslovio vodu kojom su bili poškropljeni sudionici liturgije koji iznova prihvaćaju ono što su u djetinjstvu umjesto njih učinili roditelji i kumovi. Potom je u blagoslovljena uskršnja svijeća.
Bitni dio blagoslova jest prošnja: “Molimo te, Gospodine, da po tvome Sinu siđe u ovu vodu sila Duha Svetoga: koji s Kristom budu ukopani u smrt, neka s njime po krstu ustanu na život.” Slijedi odricanje od grijeha, ispovijest vjere i svećenikova molitva Ocu, koji nas je preporodio vodom i Duhom Svetim, da nas čuva svojom milošću u istom Kristu Gospodinu našem za život vječni. U ovoj misi Litanije svih svetih služe kao Molitva vjernika a obnova krsnih obećanja kao vjerovanje .
Zatim je slijedilo euharistijsko slavlje. Euharistija nas povezuje kao braću i sestre, hrabri nas i onda šalje u život da raznosimo Kristovo svjetlo i snagom njegova Duha mijenjamo i gradimo bolji i sretniji svijet. Zato kršćani ne mogu bez Euharistije – Mise. «Ne možemo bez nedjelje» , govorili su prvi kršćani! Euharistijska služba završila je radosnim uskrsnim poklikom: “Aleluja!”, koji doslovno znači “Hvalite Boga!” Taj je poklik izraz vjerničke radosti što je Bog uskrisio Krista od mrtvih i što nam krštenjem i euharistijom daje udio u životu Uskrsloga.
