Posljednji ispraćaj gospodina Stipe Uvalića

U subotu, 30.11. generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić predvodio je sprovodne obrede na groblju Sv. Benedikt u Petrinji i svetu misu zadušnicu u pastoralnoj dvorani župe Preobraženja Gospodnjeg za gospodina Stipu Uvalića, oca trajnog đakona Sisačke biskupije vlč. Vjekoslava Uvalića. Stipo je preminuo u četvrtak 28. studenoga u 72. godini života nakon duge i teške bolesti.
Na početku sprovodnih obreda mons. Cvitkušić je prenio iskrenu sućut ožalošćenoj obitelji Uvalić, supruzi Jelici, kćeri Katarini, sinovima Vjekoslavu i Iliji, snahama, zetu, unucima, svoj rodbini i prijateljima.
Don Branko Čagelj, kapelan vojne kapelanije Sv. Ilija prorok u Petrinji, je u svoje osobno ime, ime cijele vojne kapelanije, ime policijskog kapelana PU sisačko-moslavačke don Ive Borića, te cijele PP Petrinja izrazio iskrenu kršćansku sućut obitelji pokojnog Stipe. Nakon toga svoju iskrenu sućut u ime župe Preobraženja Gospodnjeg izrazio je naš župnik vlč. Damir Ceković. Istaknuo je da se Nebo raduje što je dobilo novoga člana i da bi nama kršćanima Nebo trebalo biti cilj.
Sprovodnim obredima su uz mons. Cvitkušića prisustvovali kancelar Biskupije preč. Janko Lulić,  naš župnik vlč. Damir Ceković, župnik župe Svih svetih u Sesvetama vlč. Mario Migles te još preko 10 svećenika Sisačke biskupije, te jedan trajni đakon.
Nakon sprovoda uslijedila je misa zadušnica koju je predvodio mons. Marko Cvitkušić uz koncelebraciju nekoliko svećenika i trajnih đakona. U svojoj propovijedi mons. Cvitkušić se osvrnuo na evanđelje o Isusu i Lazaru rekavši da Gospodin sve nas poziva na život vječni u Nebu, na uskrsnuće.
Na kraju svete mise tr. đakon vlč. Vjekoslav Uvalić se zahvalio cijeloj obitelji, prijateljima, susjedima, župljanima svih petrinjskih župa te Gradu Petrinji na srdačnosti i pomoći u ovim teškim trenutcima za obitelj. Najviše se zahvalio svome pokojnom ocu za sve što je dao majci, kćeri, sinovima i svojim unucima, kojih je 17.
Pokojni brat Stipo bio je lice pravog i istinskog kršćanina, supruga, oca, djeda i prijatelja. Preminuo je okrijepljen svetim sakramentima koje je živio cijeli svoj mukotrpan život. Pretrpio je progon iz vlastitog doma u Banjaluci iz kojeg je morao pobjeći u Domovinskom ratu i doći u Mošćenicu, ali ni jedna nevolja ga nije udaljila od Boga kojega je ljubio sve do posljednjeg dana molitvom, odlaskom na svete mise, sakramentalnim životom i ljubavlju prema svojoj obitelji i svakom čovjeku. Vjera i obitelj su mu bili na prvome mjestu čemu svjedoče njegov život i njegova obitelj koju je zajedno sa suprugom Jelicom odgojio s pouzdanjem u Isusa Krista