KRUNICA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – ŽALOSNA OTAJSTVA

bičevan

KOJI JE ZA NAS BIČEVAN BIO

Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

(Mk, 15,15)

U duhu ponovno stojim među razularenom svjetinom, koja gotovo životinjskim urlicima traži Tvoju smrt i gledam Te sramotno svučenog, privezanog za stup, kako bespomoćno čekaš da započne ispunjenje strašne i nepravedne kazne.

Prvi udarac, drugi, treći… Padaju udarci strašnog biča, usijecaju se Ti se u kožu i ostavljaju krvave rane na Tvom Tijelu. Podnosiš ih spuštene glave, bez riječi i bez jauka.

No, nisu to obični udarci. To su svi oni grijesi kojima smo se ogriješili o Onoga koji stvori nebo i zemlju. Svaki udarac za jedan naš grijeh. Udarac za laž, udarac za krađu, udarac za ubistvo, za prijevaru, za nevjeru, za nepoštivanje roditelja, za… Bezbroj ih je, i dok pljušte po Tvome sada već izmučenom Tijelu, ja spoznajem jednu strašnu istinu: Krvnik koji Te tako bjesomučno šiba sam ja, onaj čovjek, ona žena, ono dijete. Stojimo nad Tobom i šibamo Te silinom svojih grijeha!

Prestravljuje me ta spoznaja.

Ali, ja nikada nisam ni pomislila da bi oproštenje mojih grijeha i nevjera imalo toliku cijenu! Pa ipak, Ti, cijeno neprocjenjiva, plaćaš svojim životom otkupljenje moga života.

Dok tako razmišljam, prisjećam se svih onih životnih situacija u kojima smo tako olako izgovaraliriječi: „Dosta mi je ovakvog života! Ne mogu više! Ne želim više ovako živjeti!“ . To su bile situacije u kojima su nas šibali razni problemi: financijski, zdravstveni, poslovni, obiteljski i još mnogi drugi. Za neke smo ponekad i sami bili krivi, no nismo bili spremni to sebi priznati.Tražili smo krivce i razloge, umjesto utjehu i pomoć u rješenju naših problema. Utjehu i pomoć koju smo mogli dobiti jedino od Tebe i Oca Svevišnjega,  po ljubavi Duha Svetoga, a kroz našu iskrenu i poniznu molitvu.

Ti Isuse, za razliku od nas, podnosiš udarce biča bez pitanja i bez traženja milosti. Ne tražiš krivce i ne optužuješ nikoga, već šutke trpiš bol i poniženje, svjestan važnosti svoje žrtve.

Pokušavam samo na tren uhvatiti Tvoj pogled, očekujući da ću u njemu vidjeti bol, tugu, razočarenje. Sve ono što kriju naši pogledi u trenucima patnje. No, kada ipak uspijem ugledati Tvoje izmučeno lice, u pogledu koji mi upravljaš vidim samo Ljubav.

I tada gotovo da čujem Tvoje riječi:Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” (Iv 15,9-17)

U mom tužnom srcu, u tom trenutku budi se nada i kao odgovor na Tvoje riječi, započinjem tihu molitvu blagoslova:

Blagoslivljam Te Spasitelju i klanjam se svakoj kapi Krvi potekle iz rana Tvoga Presvetoga Tijela, nastaloj za otkupljenje naših grijeha!

Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek!

Tekst pripremila

Ljiljana Dolenec