KOJI JE ZA NAS TEŠKI KRIŽ NOSIO
I ove večeri u mislima sam sa Tobom Isuse. Razmišljam o četvrtom žalosnom otajstvu Krunice blažene Djevice Marije i pokušavam proniknuti u svoje osjećaje razmatrajući trenutke Tvoje muke, dok nosiš težak križ na ramenima. Njegovi oštri krajevi usijecaju se u Tvoje već izranjavano Tijelo, nanoseći Ti neopisivu bol.
Ne mogu se oteti mislima o tome kakao sam puta pala na koljena izmučena svojim životnim križevima. Situacijama u kojima nisam vidjela nikakvog izlaza. Kada su me različiti problemi, boli, patnje ostavljali bez nade i snage za daljnje kročenje kroz život.
I tek tada sam bila spremna odbaciti svoje veliko ja i pojmiti značenje riječni poniznost. Na koljenima zavapiti za pomoć i sa punim povjerenjem predati Ti svoj život, svoje probleme, ali nadasve svoje grijehe, moleći pri tome snagu da prihvatim Božju volju i živim je sa punim pouzdanjem. U tom potpunom predanju, kao činu moje iskrene i duboke vjere, u moje srce ponovno se uselio mir i nada. Čuo si i uslišio moje vapaje i prihvatio moje breme na sebe.
Razmišljajući na taj način, u potpunosti razumijem i prihvaćam svu svrhovitost Tvoje žrtve. Njezina neophodnost je u prihvaćanju teškog križa, jer na taj način Ti prihvaćaš svu bol i patnju ovoga svijeta. Bilo bi tako sebično i nedostojno Tebe, pomisliti da si prihvatio toliku žrtvu samo radi odabranih, onih koji vjeruju.
Ne! Ti prihvaćaš žrtvu radi svih ljudi, radi svih divnih Božjih stvorenja koje beskrajno ljubiš, toliko da ih zoveš braćom.
“46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 48Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« 49I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« (Mt 12, 46-50)”
I dok promatram kako nosiš teški križ, poželim pružiti ruku i na trenutak dotaći Tvoje drago lice, obrisati sa njega Krv, barem na trenutak u svome srcu biti poput Veronike.
Iako grešna i nedostojna, uplakana poput jeruzalemskih žena, želim uzvratiti svu Tvoju ljubav.
No, ti to ne želiš. Ti to ne trebaš, jer predobro znaš koliko te ljubim. Ono što želiš od mene i od svih nas je živjeti život dostojan djece Božje. Obratiti se i vjerovati Evanđelju.
Ne odbaciti svoj križ, već ga prigrliti i krenuti za Tobom.Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. (Mt16, 24).
Ohrabrena tim spoznajama prihvaćam svoj križ i nastavljam svoj put, radosna zbog svih teškoća, ali i milosti koje me na tom putu očekuju, jer na kraju puta čekaš me Ti!
Tekst pripremila
Ljiljana Dolenec
