Ti si tu, tako blizu mene. Smiruješ moju dušu samo svojom prisutnošću. Tvoje Tijelo bijeli se u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
„Naš Bog odlučio je ostati u svetohraništu da nas hrani, da nas jača, da nas pobožanstveni, da našem trudu i radu dade izraza, Isus je istodobno i sijač i sjeme i plod sjetve: kruh vječnoga života.“ (J. Escrivá)
U tišini klečim pred Tobom, jedino moje ranjeno srce vapi: „Čuvaj me kada me povrijede, otkupi me kada me osude. Budi tu kada me ostave, spasi me kad snove mi unište. Trebam Te kad me zaborave, zaštiti me kada me poraze. Kad slomljena srca pred križem Tvojim suze sakrijem, Isuse, dođi, slaba sam bez Tebe.“
Znam da Ti ne moram ništa govoriti. Neka ta tišina koja odzvanja crkvenim zidinama govori umjesto mene. Ponekad nisu potrebne riječi kako bi me shvatio. Dovoljno je da uperim svoj pogled na Tebe u šutnji i ljubavi. To je trenutak u kojem Te tražim, predajem se Očevoj volji i sabirem svoje biće pod djelovanjem Duha Svetoga. U toj tišini moja se duša uzdiže k Tebi. Klanjam Ti se svim svojim bićem. Priznajem se Tvojim Stvorenjem jer Ti si moj Stvoritelj.
„Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam… smiri moju dušu; učini od nje svoje nebo, svoje milo boravište i mjesto mog počinka. Ne daj da te ikada ostavim sama, nego da svim svojim bićem budem tamo, posve budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana Tvom stvarateljskom djelovanju.“ (blažena Elizabeta od Trojstva)
Sklopila sam ruke na molitvu i približila ih svom licu. Zažmirila sam jer znam da si sada pored mene. Tvoja Ljubav liječi sve rane moje duše i moga srca.
Isuse, Ti si moje sunce, dopusti mi da budem tračak Tvoje svjetlosti! Isuse, Ti si stablo vječnog života, dopusti mi da barem budem Tvoja grančica! Isuse, Ti si vječna radost, dopusti mi da budem Tvoj osmijeh! Isuse, Ti si moja vječnost, dopusti da vrijeme stane!
Molitva i klanjanje u samoći i tišini doista su put do Boga! Molitva je neprekinuti zlatni lanac povezanosti s Bogom. To je trenutak sadašnjosti u kojem duša doista nadvladava pojam prolazećeg vremena i vine se u trenutak nikad prolazeće bezvremenosti. U molitvi čovjek se sjedinjuje s Bogom, jer je duša doista veza s Njim. To je ono što nikad ne smijemo zaboraviti. Za molitvu je potrebna poniznost, povjerenje i ustrajnost, kao što je za ljubav potrebna hrabrost. Usudi se voljeti druge, usudi se priznati svoje slabosti, ali i da si slab jer si samo čovjek! Priznaj svoje slabosti pred Bogom jer ćeš tako dobiti hrabrost! Hrabrost da kažeš drugima, ali i Bogu: Volim te! Trebam te!
Molitva je tako snažno oružje kršćanina, ona može spasiti mnoge duše od vječne propasti. Molitva može biti tako mala, a tako čudesna. Ona je kapljica vode u pustinji, iskra Božje vatre što sija tamo gdje vlada vječna tama. Molitva je plamičak koji se može pretvoriti u oganj. Molitva je Ljubav, Ljubav koja će otopiti najledenije srce.
„Riječ je molitva, Bog govori, a mi slušamo; Bog sluša, a mi govorimo: trajna molitva, kao kucaji srca, kao uzdisaji zaljubljene duše.“ (Alvaro del Portillo)
Isus nas je prvi naučio moliti. Molitve su se stvarale u srcima prvih molitelja, molitve se stvaraju iznova svaki dan. Uvijek su jedinstvene i neponovljive. Isus je mnogo molio za nas, kao prvosvećenik Crkve. Molimo mnogo za svećenička zvanja, za Njegove nasljednike. Svećenik je malen plamičak Božjeg svjetla što sja u tami za druge i nikada se neće ugasiti sve dok mi molimo za to svjetlo.
„Svemogući Bože, Ti u svakome vremenu izabireš i pozivaš ljude da nasljeđuju tvoga Sina Isusa Krista. S pouzdanjem Te molimo: obnavljaj svoju Crkvu snagom Duha Svetoga i daruj joj svetih svećenika koji će riječju i životom svjedočiti Tvoju dobrotu i blizinu. Probudi u našim obiteljima otvorenost i ljubav prema životu, da postanu plodno tlo novih duhovnih zvanja. Dodirni svojim pogledom srca onih koji Te traže, oblikuj ih Božanskom milošću, usadi u njih nesebičnu želju za služenjem braći i sestrama te za potpunim predanjem Tebi, našoj radosnoj nadi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.“
Amalka Herceg